top of page

Skromni počeci velike umjetničke karijere

Čuveni kipar Ivan Meštrović rodio se u Vrpolju, u Slavoniji, 1883. godine. Odrastao je u selu Otavice u Dalmaciji, odakle potječu njegovi roditelji, Marta i Mate. Kako su se Marta i Mate zatekli u Slavoniji? U prošlosti su ljudi iz Dalmacije išli na sezonski rad u Slavoniju, na rad u poljima. Kad je bio dijete, Ivan je čuvao ovce na selu. Tad su nastale njegove prve skulpture oblikovane pastirskim nožićem. Djed, otac i majka često su pripovijedali malom Ivanu o hrabrim junacima i velikim događajima iz prošlosti.

 

Te priče i iskustva oblikovali su Ivanovu maštu. Njegova majka se prisjeća: Ja sam prala na Otavcu, a Ivan je klesao i kresao. Već sa 16 godina Ivan ima izložbu u Bojčićevoj oštariji. Njegov talent su prepoznali u najbližem gradu, Drnišu. Čuli su za nekog mladog pastira koji po vazdan dubi u drvetu i kamenu glave, riše slike i sve takve budalaštine. Skromni počeci velike umjetničke karijere!

Rani radovi

Ne mogu točno reći kada sam počeo rezbariti u drvu, no sjećam se da sam imao 11 godina kada sam isklesao prvu ljudsku figuru, što mi je pružilo neizmjerno zadovoljstvo. Jedva sam dočekao svoj rad pokazati ocu i majci te još pamtim taj poseban osjećaj; kao da sam otključao čvrsto zatvorena vrata i pronašao izvor bogatstva iz kojega ću moći neprestano crpiti. Zapravo, jedna je figura nastajala za drugom, a moja je strast rasla sa svakom novom kreacijom.

Seljak, 1894.
Bosanac na konju, 1898.

Svi su primijetili koliko je Ivan dobar u crtanju i oblikovanju. Zato su mu njegovi susjedi, obitelj i prijatelji odlučili pomoći. Udružili su se i sakupili dovoljno novca kako bi mu omogućili odlazak u klesarsku radionicu kod Pavla Bilinića u Splitu. To se dogodilo daleke 1900. godine. A onda, na kraju te iste godine, mladi Ivan putuje u Beč. Možete zamisliti kako je to bilo uzbudljivo. Ivan je krenuo na svoje putovanje kako bi naučio još više o kiparstvu i postao još bolji u onome što voli raditi.

 

Zamislite da ste vi bili na Ivanovu mjestu i preselili se iz malog sela u velegrad kao što je Beč. To mora biti poput putovanja u potpuno drugi svijet! Tamo su tramvaji brujali ulicama, svuda je bila električna energija, a kavane su bile prepune zanimljivih ljudi. Sve je bilo tako različito od njegova sela.

 

Ovaj mladi kipar je svladao brojne izazove. On nije imao puno novca, a nije znao ni njemački jezik. Zamislite kako je to bilo teško. No, nije odustao. Godinu dana marljivo je učio njemački jezik kako bi se bolje snalazio u novom okruženju i pripremao se za upis na Akademiju likovnih umjetnosti. Išao je na fakultet, gdje je učio o tome kako stvarati skulpture, a dvije godine je čak studirao i arhitekturu.

Prva ljubav, 1901.

Slika zaslona 2023-11-15 u 17.48.32.png

Tijekom studentskih dana, dogodilo se nešto posebno – zaljubio se! Njegova prva ljubav zvala se Olimpija. No, nažalost, ta ljubav nije imala sretan završetak, jer je Olimpija ubrzo umrla od tuberkuloze. Nakon njezine smrti Ivan je napisao pismo svom ocu: Ja sam ipak se žalovao tiho ali sada više ne. Ja ljubim umjetnost, s njom ću živjeti i tješiti se, istina je da ne mogu više tako plakati niti se smijati kako sam negda skupa s njom od dragosti plaka, tako da smo se oboj u suzam umivati mogli, a sami njesmo znali zašto; bili smo oboj zdravi...

Slika zaslona 2023-11-15 u 17.54_edited.png

Ivan se družio se s drugim ljudima iz Hrvatske i upoznao prekrasnu djevojku Ružu Klein, s kojom se kasnije i oženio u Beču.

U Beču je upoznao i svog prijatelja Tomislava Krizmana, koji je također bio umjetnik. Primjećuješ li da imaju slične frizure?

Slika zaslona 2023-11-15 u 17.54_edited.png

Autoportret, 1902. ↑

Tomislav Krizman, 1904. →

71A92A74-8A15-4875-87C6-79125AA64DF6_edited.png

Obitelj, 1906.

Ovu skulpturu Meštrović je izradio za svog prijatelja  slikara Antu Katunarića u Splitu. Na slici se vide Ante i njegova supruga Darinka kako drže svoju novorođenu kćerku Jelvu. Ante nježno grli dijete i istovremeno zaštitnički obuhvaća svoju suprugu. Njihove glave su blizu jedna drugoj i izgledaju ozbiljno i zamišljeno.Skulptura je uravnotežena i stabilna.

Slika zaslona 2023-11-16 u 09.39_edited.png

Portret Izidora Kršnjavog, 1904.

Mladom kiparu u posjet je došao i Izidor Kršnjavi (povjesničar umjetnosti, kulturni i javni djelatnik, predsjednik Društva umjetnosti u Zagrebu) koji je poželio svoj portret. Kršnjavi, kako bi se odužio za bistu, šalje  mu svaki mjesec 10 forinti. Što mislite koliko dugo je Meštroviću trebalo da napravi ovaj portret? Kipar kaže: Koliko se sjećam na portretu sam radio četiri pet puta po tri sata.

8A5ABDA8-F648-4F83-9EB5-6768F9F0C5BF_edited.png

Leopoldine Wittgenstein, 1908.

Ovdje vidite Leopoldine Wittgenstein odjevenu u raskošni ogrtač s blago nagnutom glavom, ruku sklopljenih u krilu čime odaje dojam otmjenosti i skromnosti. Ona je bila supruga Karla Wittgensteina, koji je bio bogati industrijalac. Bračni par Wittgenstein je pomogao mladom kiparu i njegovoj supruzi Ruži da se na dvije godine presele u Pariz. To je bilo važno jer je Pariz bio mjesto gdje su umjetnici mogli razvijati svoj talent, jednom riječju, centar umjetničkog svijeta.  

FB0D3FF2-FEB0-4E03-8C59-D34D3F4CA479_edited.png

Zdenac života, 1905.

Ivan Meštrović je u Beču napravio jedno od svojih poznatijih djela, Zdenac života. Prepoznajete li ovu skulpturu? Vjerojatno se prošli pored nje puno puta. Ona se nalazi ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (HNK). Do tada smo skulpture uvijek gledali visoko postavljene na postamente, a ova je ipak drugačija, jer je postavljena ispod razine gledišta. Ljudska tijela na Zdencu života su isprepletena u klečećem položaju. Sama kružna kompozicija navodi vas na obilazak skulpture pri čemu možete uočiti reljefni friz od četiri para nagih muškaraca i žena, starca i dijete.

Otkrit ćemo vam sada jedan stari običaj: Kada budete šetali ispred kazališta… odvojite malo vremena za razgledati Zdenac života, poželite nešto i ubacite pokoji novčić u vodu za sreću!

Usporedite Rodina i Meštrovića

U Parizu se Meštrović susreo s Augusteom Rodinom. Rodin je bio poznati francuski kipar, a njegov utjecaj može se primijetiti u Meštrovićevim djelima.

Rodin je za Meštrovića rekao da je najveći fenomen među kiparima u svijetu.

Rodin je koristio način obrade površine slično kao što slikar koristi različite nijanse boja da bi stvorio  teksturu na slici, tako i nemirna površina skulpture stvara osjećaj titrave igre svjetla i sjene. Ivan Meštrović je koristio Rodinov pristup radeći svoje skulpture! Samo usporedite Meštrovićevu skulpturu Strast i Rodinovu Danaju.

Laokoon mojih dana, 1905.

Slika zaslona 2023-11-16 u 11.00_edited.png

Neki su kritičari komentirali skulpturu Laokoon mojih dana. Na njoj je žena prikazana kako čvrsto obuhvaća muškarca, a to su simbolično tumačili kao da ga davi svojom ljubavlju. Ti su kritičari smatrali da je ovakav prikaz neprimjeren za umjetničko djelo te da ovaj rad nije prikladan za izlaganje u muzejima.
Možda se pitate zašto naziv Laokoon; evo kratkog odgovora: Laokoon je bio Apolonov svećenik u Troji i tragični junak posljednjeg dana Trojanskoga rata. Homer je u Ilijadi opjevao njegovu sudbinu. Upozorivši Trojance da ne vjeruju neprijateljima – Ahejcima ni kad darove donose, na zapovijed bogova iz mora se izdigoše divovske zmije te usmrtiše Laokoona i njegove sinove.


Kako biste vi zabilježili svoju ljubav i zanos spram druge osobe?

Prisjetite se Zdenca života. Vidite li sličnost s ovom vazom?
984576C3-D6D0-432E-81EC-BAF9488873DC_edited.png

Ivan Meštrović je od 1905. do 1909. godine izrađivao posebne vaze koje su bile nadahnute grčkim vazama. Na njima su bili prikazani ljudi u različitim situacijama, od rođenja do smrti, kao
u skulpturi Zdenac života. Meštrović je često na vazama oblikovao likove ljudi tako da se isprepliću i stvaraju jedinstven likovni prikaz.

11E9431B-BB1A-4938-965C-136E9851622D.jpeg

Ivan Meštrović je stvarao skulpture koje su prikazivale starije ljude. On nije ismijavao starost, već je pažljivo oblikovao tijela različite životne dobi, kako bi prikazao proces starenja. Mlado
tijelo je oblikovao tako da djeluje glatko, jedro, puno lijepih oblina. S druge pak strane, kada je prikazivao starije osobe, tijela su bila mršava, mlohava, naborana. S vremenom tijelo prirodnim
procesom postaje drugačije, što je neizbježno za svakog čovjeka. Meštrović promjene nije želio prikriti, a takav pravac u umjetnosti nazivamo naturalizam. Ove dvije skulpture su poruka o prolaznosti vremena i mijeni!

4557EA46-3C1D-40E9-8C13-30BEDA5679DC.jpeg
Starica, 1908.
Nevinost, 1907.

Ruža Klein Meštrović

Upoznajte Meštrovićevu prvu suprugu Ružu Klein! Ona je često Meštroviću bila inspiracija za kiparska djela. Rođena je 1883. u selu Donja Višnjica u židovskoj obitelji Maksimilijana Kleina. Nakon što je obitelj preselila u Beč radila je kao kitničarka. Objasnit ćemo vam tko su to kitničari! Ljudi koji se bave izradbom modnih ženskih šešira, kapa i ukrasnih detalja odijevanja.

Godine 1904. Ruža je upoznala Ivana Meštrovića. Par se vjenčao 1907., ali nisu imali djece, što je Meštrović žarko želio. Mladi kipar nije poznavao njemački jezik, dok je Ruža govorila par svjetskih jezika, podržavala ga je i pomagala mu u kontaktima s drugim ljudima. I sama umjetnički nadarena, izlagala je na grupnim izložbama, a nakon razvoda 1925.godine još se više posvetila umjetnosti i humanitarnom radu. Meštrovićeva i svoja djela predstavljala je na njihovim zajedničkim izložbama u Španjolskoj i Latinskoj Americi. Ruža Meštrović preminula je 1942. u Zagrebu i pokopana je na
Mirogoju. Meštrović joj je napravio i nadgrobni spomenik.

Meštrović je napravio biste i Ružinih sestara, Olge i Selme Klein.

43FCE14B-FF45-4703-9650-A3355DFBCB2D_edited.png
Portret supruge (Ruža Meštrović), 1908.
9B18A771-72EE-4E5E-9F1E-470882B9C2D5_edited.png
EA403D76-87DB-4A4F-AC48-6EB204A98886_edited.png
Olga Klein, 1905.
Selma Klein, 1905.
286068A3-3654-4C0B-A09C-885F6097E6D4_edited.png

Timor Dei (lat. strah od Boga) je impozantno umjetničko djelo koje prikazuje veliku Božju nogu koja gazi sve pred sobom, stvarajući osjećaj straha i tjeskobe. Ljudske figure koje su isprepletene u tom prizoru izražavaju bol i patnju, ali istovremeno nagovještavaju vječni život čovječanstva, usprkos propasti pojedinca. Izidor Kršnjavi opisao je djelo kao vrlo pesimističan prikaz ljudske sudbine, ističući utjecaj slavnog kipara Rodina. Inspiracija za Timor Dei dolazi iz Danteove Božanstvene komedije, a tema smrti je česta u umjetnosti tog vremena. Djelo je prvi put izloženo na bečkoj Secesiji 1905. godine, gdje je bilo dobro prihvaćeno. Iste je godine stiglo u Zagreb, kao dar
umjetnika, a godinu dana poslije je izloženo na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Umjetničkom
paviljonu. Ovaj primjerak u bronci odliven je 1987. godine u povodu izlaganja na Meštrovićevoj samostalnoj
izložbi u Berlinu, Zürichu i Beču.

Timor Dei, 1904.-1905.

057F1DBD-5098-49F2-826D-CB7CBACC6F41_edited.png

Umjetnik je stvarao ove posebne postamente za palaču obitelji Wittgenstein, a služili su kao stalci za lončanicu ili

vazu s cvijećem. Dekorativni postament na prednjoj strani ima dvije  snažne muške mišićave ruke koje su ispružene, a

sa strane su glave mladića savijenih ruku. Možemo to djelo razmatrati u kontekstu prikaza različitih razdoblja ljudskog života.

Vaza najstarija, 1907.
D757D118-43BC-4FC3-8A59-0A5ED97E1B3C_edited.png
Dekorativni postament, 1907.

Izbor iz Vidovdanskog ciklusa

E8D7550D-C8D5-426B-A521-A3AFB61AC549_edited.png
E9EF4859-DE0C-400C-883D-9C5C3B39963A_edited.png

Izložene skulpture trebale su biti dijelom Vidovdanskog hrama, arhitektonsko-skulpturalne cjeline, koju je Meštrović zamislio 1908. godine. Skulptura Miloš Obilić jedna je od najimpresivnijih skulptura toga ciklusa, koji je posvećen bitci na Kosovu polju 1389. godine. Meštrović je u Parizu pod utjecajem arhajske skulpture oblikovao djela heroja, udovica, udovica s djetetom, karijatida za taj hram. Skulpture volumenski ojačava snažnom muskulaturom i silovitim kretnjama koje dodatno naglašava izostavljanjem dijelova udova, kao što vidite kod Miloša Obilića. 

 

Dio ciklusa je i glava Srđe Zlopogleđe, osvetnika koji se borio protiv Osmanlija. Njegov ekspresivan, zao pogled svjedoči njegovoj želji za osvetom!

 

 Premda Vidovdanski hram nikad nije sagrađen, ostala je sačuvana njegova maketa.

 

Skulpture Vidovdanskog ciklusa nisu prikazivale samo junake. Majka Jugovića, skulptura koju je stvorio Ivan Meštrović 1908., priča nam tužnu priču o hrabroj majci koja je izgubila devet svojih sinova i muža u bitci na Kosovu polju.

DE0D63D0-A25F-403B-814F-A69A9684BAAE_edited.png
Miloš Obilić, 1908.
Srđa Zlopogleđa, 1908.
169BDC8C-F5FA-4640-A7D2-2C7D35FDAFCD_edited.png
Majka Jugovića, 1908.


Odakle je Meštrović saznao o ovim junacima? Kao dječak, slušao je narodne priče i pjesme koje se prenose iz generacije u generaciju. Upravo djelo Umjetnik naroda mog govori o prijenosu znanja i mudrosti sa starijih na mlađe generacije. Unuk vodi pod ruku slijepog starca s guslama, koji mu prenosi narodne pjesme i priče.

Umjetnik naroda moga, 1906.
CFC832E7-2D32-485D-98C4-1D8671384D8A_edited.png

Ivan Meštrović upoznao je umjetnicu Růženu Zátkovu Khvochinsky u Rimu 1912. godine. Između njih se razvila posebna vrsta prijateljstva. Svoj odnos s njom opisao je u autobiografskom romanu Vatra i opekline.
Meštrović je mislio da Ružena ima posebno čistu i nevinu prirodu, poput vestalke, svećenice hrama
rimske boginje ognjišta - Veste. Skulptura Vestalka, koju je oblikovao 1917. godine, ima lice poput
Ružene. Kosa joj je stilizirana i počešljana prema gore, a tkanina joj pada preko nogu u obliku polukruga. Noge su joj postavljene simetrično s raširenim koljenima i skupljenim stopalima.
Ruke su sklopljene i naslonjene na

goli dio tijela, što privlači pažnju na

cjelokupnu figuru.

Vestalka, 1917.
C0366278-5956-4AF9-AA23-6E4B2C83D7FD_edited.png

Tema anđela česta je u Meštrovićevu stvaranju, bilo da je dio arhitektonske plastike, prikaz religijske teme na drvenim reljefima, ili je realizirana kao samostalna figura. U prikazanim
radovima anđela prevladavaju nove elegantne i graciozne forme naglašene dekorativnosti i
stilizacije.

Glava anđela (Ruka), Navještenje II, 1916.
Glava anđela (Krilo), Navještenje I, 1916.

Kao što ste već uočili, Ivan Meštrović koristi i drvo za stvaranje skulptura. Drvo je materijal koji je dio njegovog djetinjstva. U drvu stvara i religiozna djela kao što je Gospa s Djetetom, koja rukom pokazuje Isusa dok blagoslivlja. Glava Gospe je izdužena, sjetnog
izraza lica i dugog vrata.

0241568E-9A61-495E-AD6A-CE78C7914C9A_edited.png
Gospa s Djetetom, 1917.
9335EDCE-ED42-4D1D-A362-5E865C1B8FC3_edited.png

Meštrović je često stvarao skulpture s glazbenim motivima, poput ove monumentalne skulpture Daleki akordi iz 1918. Ovo je kip žene koja svira lutnju. Lijeva strana njezina tijela je razvedena, nogu je podigla na visoko postolje, a ruka čini dijagonalu iznad koje se pruža vodoravna linija njenih ruku. S druge strane, desna strana tijela je uspravna, čineći kip stabilnim, ali cijela kompozicija ima dinamičku ravnotežu. Noge su krupne, ruke su elegantno istegnute, a glava je malena. Umjetnik je koristio masivne, pune, čiste oblike za gradnju kompozicije, a detaljima se posvetio samo u nekim dijelovima. Tkanina kojom je prekrivena slijedi pokrete tijela.

Daleki akordi, 1918.

Meštrović je napravio čak dva Rodinova portreta. Sačuvana su i pisma koja su razmjenjivala ova dva velika umjetnika. Pisma nam govore o velikom poštovanju koje je Rodin imao prema Meštrovićevu umjetničkom talentu. Obratite pažnju na snažne ruke i izražene bore na Rodinovu licu koje sugeriraju potrebu za oblikovanjem i veliko iskustvo. Djelo zatvorenog volumena ostavlja dojam monumentalnosti.

C52E6351-CBBE-41CD-8BD7-634CBC026444_edited.png

U Meštrovićevu romanu Vatra i opekline krije se priča o nastanku ove skulpture: Nakon tri sata rada sve ovo bilo je u glavnim crtama uhvaćeno. Jedino su ruke bile izostavljene…


Kipar: …još treba riješiti problem ruku koje sam zanemario.
 
Růžena: Niste, niste, nego ste vidjeli ili intuirali da sam ja bez ruku. Ostavite, molim vas tako, jer je to moj stvarni portret.


Nedostatak ruku implicira Růženinu sputanost i nemoć u ostvarenju želja.

Portret Růžene Zátkove Khvochinsky, 1912.
Portret Auguste Rodina, 1914.

Ovaj ženski akt Meštrović oblikuje kao stup nosač, odnosno karijatidu. Napravljena je od posebnog drva
palisandrovine. To drvo je kvalitetno i tvrdo, nijansirano toplim smeđim bojama koje se prelijevaju. Umjetnikova vizija ženskog tijela kao da je proizašla iz samog drva, pa su godovi usklađeni s anatomskim detaljima. Karijatida je visoka 190 centimetara.

Karijatida, 1918.

U razdoblju od 1920. do 1922. godine zbog rada na grobnoj kapeli obitelji Račić u Cavtatu, Meštrović je boravio u Dubrovniku. Tamo je upoznao svoju drugu suprugu – Olgu, rođ. Kesterčanek, koja je bila magistra i suvlasnica ljekarne u Dubrovniku. Meštrović ju je često
prikazivao u svojim djelima. Meštrović i Olga zasnovali su obitelj i imali četvero djece: Martu, Tvrtka, Mariju i Matu. Na ovoj skulpturi prikazana je kako doji sina Tvrtka, koji se rodio 1925. u Zagrebu, kao njihovo drugo dijete. Prva se rodila kći Marta 1924.

Olga Meštrović doji Tvrtka, 1925.
3BDE2D28-C805-4A68-B2E7-02A4C7C7563C_edited.png
Matina bista s ticom, 1934.

Ove dvije skulpture prikazuju drugog sina, Matu. Kipar ga prikazuje s pticom i s konjićem Vrapcom s kojim je jahao po splitskom Marjanu.

Matina bista s konjem, 1935.
ADBE60BA-702F-4907-B8AD-5213D48D05E9_edited.png

Marija Banac, rođena Račić, bila je prijateljica Ruže i Ivana Meštrovića. Prikaze Ruže i Marije u
izloženim skulpturama odlikuje elegantna dekorativnost i profinjena stilizacija, a naglasak je
stavljen na tretman površine frizura i odjeće. Zanimljivo je kako je prva realizirana građevina Ivana Meštrovića bila grobnica za Marijinu obitelji Račić, koja je izgrađena prema narudžbi
njezine majke. Najprije je

iznenada umro Marijin otac Ivo Račić, brodovlasnik, a zatim su
tragično, od španjolske gripe, u veoma kratkom vremenu preminuli njezin brat, njegova zaručnica i Marija.

Marija Banac, 1915.
Portret Ruže Meštrović, 1915.
536B9F9C-4913-4429-B0D9-3DB363F284F5_edited.png
Anđeli svirači, 1920.-1921.

Anđeli svirači dio su interijera mauzoleja Račić u Cavtatu (Gospa od Anđela). Anđele oblikuje izrazito elegantno i prikazuje ih kako muziciraju. Prepoznajete li instrumente koje
sviraju?

Usporedite Michelangela s Meštrovićem!

Sanjarenje (1927.) je jedno od posebnih Meštrovićevih djela koje, postavljanjem tijela i
načinom oblikovanja, podsjeća na Michelangelovu skulpturu Noć koja se nalazi na grobu Giuliana de' Medicija u crkvi San Lorenzo u Firenci. Volumen skulpture zatvaraju oble, napete plohe koje naglašavaju čvrstoću mladenačke puti. Tretman površine je različit, fina
uglačanost tijela naspram grubo obrađene baze daje različitu taktilnost.

8D8EA141-58D9-4E43-997D-36A31C63292E_edited.png

Ovu portretnu bistu Olge Meštrović (1935.) kipar je isklesao u grčkom mramoru, koji je bio
ostatak bloka u kojem je isklesana Povijest Hrvata. Olga je prikazana kao žena odlučna,
zrela i staložena.Vrat i glava oblikovani su mekano i glatko, dok je dio mramora obrađen grubo.

Slika zaslona 2023-11-17 u 12.26_edited.png

Zamislite da pred vama stoji veliki kameni blok. Dok mi, koji nismo kipari ne bismo imali pojma što raditi pred tim kamenim blokom, Meštrović je imao jasnu viziju. Upravo od jednog takvog kamena
Meštrović je stvorio skulpturu Čekanje. Ženski akt građen je čistim, masivnim volumenima, senzualnih oblina. Položaj i pokret tijela i spušten pogled odaju kontemplativno, melankolično
raspoloženje te poniranje u vlastitu unutrašnjost. Za razliku od figure, postament je grubo oblikovan.

Čekanje, 1927.
Slika zaslona 2023-11-17 u 12.34_edited.png

Kontemplacija znači duboko razmišljanje ili promišljanje o nečemu važnom. To je kad sjedneš tiho, možda zatvoriš oči, „uđeš“ u svoju nutrinu, razmišljaš i na neki način odvojiš se od vanjskog svijeta. U fizionomiji lica vidljiva je sličnost s Meštrovićevom suprugom Olgom. Simetrična kompozija, zatvorena u obris kamenog bloka, odaje mir i harmoniju. Površina skulpture je savršeno uglačana, a profinjen izraza lica, elegantno oblikovani prsti ruku i stopala te tijelo koje se nazire ispod draperije, ostavljaju dojam živog, organskog tijela.

Kontemplacija, 1924.
Slika zaslona 2023-11-17 u 12.45_edited.png
Bogorodica s djetetom, 1925.

Godine 1925., Meštrović se uputio u New York kako bi pripremio niz izložbi planiranih za nekoliko američkih gradova. Međutim, nedostajala mu je njegova obitelj. U to vrijeme radi intimne prikaze obitelji kroz sakralne motive. Rezultat te kreativnosti bio je piramidalni prikaz djela Bogorodica s djetetom. Iako je naziv djela religiozan, umjetnik je pronašao inspiraciju u vlastitoj obitelji, prikazujući suprugu Olgu, nedavno rođenog sina Tvrtka te malu Martu. Skulptura odiše intimnim trenucima, uključujući nježan osmijeh majke, čvrsto povezane likove i njihove isprepletene ruke koje tvore jedinstvenu cjelinu. Dječji poljubac i zagrljaj dodatno naglašavaju bliskost. Fina uglačana površina dolazi do izražaja u kontrastu s grubo obrađenom pozadinom.

Slika zaslona 2023-11-17 u 12.51_edited.png
Ufanje, 1925.

U Meštrovićevim djelima, žena nije samo simbol majčinstva i čuvarica tradicije, već i nositeljica čistoće, dobrote, nevinosti te svetosti. Međutim, ponekad se ti koncepti isprepliću: ona može istovremeno predstavljati sveto i profano, čednost i senzualnost. Primjer takve dualnosti možemo pronaći u djelu Žena u zanosu molitve (Ufanje). Na prvi pogled, slika
sugerira čin molitve, prikazan sklopljenim dlanovima, no, iz drugog kuta gledanja,
uočavamo nježno oblikovano lice i izdužen vrat, naglašenu ljepotu i senzualnost prikazanog
ženskog modela.

U Švicarskoj 1916. godine Meštrović je započeo rad na drvenom ciklusu koji tematizira život Isusa iz Nazareta. Na ciklusu je radio do 1950. godine. Izradio je ukupno 28 reljefa i skulpturu Raspeće prikazano u punom volumenu. Ta su djela 1954. godine postavljena u
crkvici Sv. Križa u Crikvinama Kaštilcu u Splitu. Djelo Žena iz pratnje ulaska u Jeruzalem (1941.), dio je tematske cjeline reljefa Ulazak u Jeruzalem iz spomenutog ciklusa.

4644 (Kopiraj).jpg
AF375BED-804C-4945-B91C-2D39C80C374B_edited.png

Reljefe Nakon poroda (1931.) i Oplakivanje Krista (1931.) možemo promatrati kao dijelove jednog
umjetničkog koncepta, iako svaki nosi različito značenje – prvi ima sakralni, a drugi svjetovni prizvuk.
Iz sačuvanih crteža može se zaključiti da inspiracija za ovaj reljef nije bilo Kristovo rođenje, već
rođenje njegovog sina Mate. Ovi reljefi jasno prikazuju emocije: radost na licima žena u procesu
poroda, ali i tugu i težinu smrti naglašenu mrtvim Kristovim tijelom koje je istaknuto u prvom planu u
prizoru oplakivanja. Oba su rađena kao inačice reljefa izvedenih u kamenu muljici za interijer
Meštrovićeve obiteljske grobnice u Otavicama (crkve Presvetog Otkupitelja).

1413F325-4D68-400F-8759-C7A01B72BE85.jpeg

Ovu skulpturu sigurno prepoznajete! Možda ste je vidjeli dok ste šetali gradom, na televiziji ili u udžbenicima. Meštrovićeva majka je poslužila kao model kiparu za ovu skulpturu. Žena u krilu drži masivnu kamenu ploču s natpisom na glagoljici: Povijest Hrvata, što je ujedno i naziv ovog djela. Zamišljena je kao učiteljica života, predstavljena kao žena koja sjedi. Ova skulptura simbolizira
brižnu majku, koja čuva običaje i baštinu naše zemlje.

Povijest Hrvata,
1932.

Brončanom skulpturom Žena u grču (1928.) Meštrović je istaknuo jače prožimanje mase i prostora, odnosno dinamičnost. Kružni oblici ukazuju na napetost ili tenziju te naglašavaju osjećaj strasti. Meštrović je ovom skulpturom želio izraziti snažne emocije a to će postati jedna od glavnih karakteristika njegovog umjetničkog izričaja.

Slika zaslona 2023-11-17 u 13.53_edited.png
Slika zaslona 2023-11-17 u 13.57_edited.png

Glazba je čest motiv u Meštrovićevu stvaralaštvu. Ova skulptura manjih dimenzija naslovljena je Djevojka s lutnjom (1918.). No, primjećujete li nešto neobično? Lutnja je u potpunosti izostala,
a sva pažnja je usmjerena na lice i ruke djevojke prikazane u muziciranju. Umjetnik je nama
prepustio da zamislimo instrument.

Slika zaslona 2023-11-17 u 14.04_edited.png

Meštrović je smatrao kako je starozavjetni prorok Mojsije najvažniji lik u židovskoj povijesti. Preko njega je Bog izbavio židovski narod iz egipatskog ropstva, sklopio Savez i objavio Zakon.
Koristeći mramor, Meštrović je stvorio dinamičan prikaz Mojsija s naglašenim pokretom glave i napetim vratnim mišićima. Čak je dočarao i vjetar, koji mu pokreće gustu bradu i odlučno
naborano lice.

Mojsije, glava, 1918.
Slika zaslona 2023-11-17 u 14.08_edited.png
Mojsije, 1915.
Slika zaslona 2023-11-17 u 14.13_edited.png
Slika zaslona 2023-11-17 u 14.15_edited.png

Novinari su Meštrovića uspoređivali s velikim renesansnim umjetnikom Michelangelom, koji mu je bio uzor. Meštrović je Michelangelu posvetio zbirku eseja, a kad je završio u ustaškom
zatvoru krajem 1941. godine napisao je dramske tekstove Razgovori s Michelangelom. Na ovim dvjema skulpturama prikazao je Michelangela. Prepoznajete li što to Michelangelo drži
u rukama?

Veliki reljefni
Michelangelo, 1926.
Michelangelo (bista), 1926.
5914693F-7BE6-4C05-85CF-0A3003E333E1_edited.png

Ako prošećete centrom Zagreba sigurno ćete primijetiti neko Meštrovićevo djelo, kao na primjer spomenike Josipu Jurju Strossmayeru, Andriji Meduliću, Nikoli Tesli ili Zdenac života i Povijest Hrvata. Zamislite, u Chicagu također možete vidjeti Meštrovićeve skulpture u javnom prostoru. Konjaničke skulpture američkih domorodaca poznate kao Indijanac s lukom i Indijanac s kopljem uzdižu se u Grant Parku u Chicagu. Meštrović ih je oblikovao u svom atelijeru, a lijevani su u Ljevaonici likovne akademije u Zagrebu. Naime, Meštrović je bio profesor a kasnije rektor Akademije. Skulpture Indijanaca dosežu visinu od čak 6 metara i dužinu od 4 metra. Te ogromne skulpture bile su rastavljene u dijelove i otpremljene – najprije vlakom iz Zagreba u Rijeku, zatim brodom u New York te vlakom u Chicago.

D37FECD7-92B5-49E7-ADD2-E9CD85431316_edited.png
Konjanički spomenik - Simon Bolivar, 1929.-1930.
FC9B6AEA-4D62-4A10-95BE-1471E4985183_edited.png
Konjanička smotra, 1929.-1930.
Govor oficirima, 1929.-1930.

Krajem 1929. Ivan Meštrović dobio je narudžbu za izradu spomenika južnoameričkom vođi i
državniku Simónu Bolívaru. Napravio je dvije verzije monumentalnog spomenika, ali na kraju ni jedna nije ostvarena. Bolívar je sudjelovao u borbi za neovisnost Venezuele od španjolske vlasti, vodeći početkom 19. st. vojsku kroz niz bitaka. Oslobodio je više zemalja, ujedinio ih u Veliku Kolumbiju te je postao njezin predsjednik. Meštrovićevi prijedlozi za spomenik Bolívaru nisu dovršeni niti postavljeni.

Konjanička bitka, 1929.-1930.

Godine 1953. Ivan Meštrović napravio je kip Sv. Ivana Krstitelja za splitsku krstionicu katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije (3.st.), koja se nalazi unutar Dioklecijanove palače. Svetog Ivana Krstitelja prikazao je kao isposnika koji u ruci drži posudu za krštenje vodom. Na licu sveca, koje djeluje umorno i iscrpljeno, ističu se velike oči i poluotvorena usta. Desna ruka podignuta prema gore podsjetnik je na njegovu misiju navještenja i širenja vjere o Isusu Kristu. Izloženi odljev posuđen je iz crkve Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Vrpolju u Slavoniji, gdje je Meštrović kršten 16.8.1883. godine.

Slika zaslona 2023-11-20 u 18.01_edited.png
Ivan Krstitelj, 1954.
Studija ruke Grgura Ninskog, 1927.
3DEB4D5E-3E5D-45BA-9E78-0D97B978CDFB_edited.png

Možda prepoznajete i ovu skulpturu? Pogotovo ako ste iz Splita, Varaždina ili Nina. U ta tri
hrvatska grada nalaze se brončani odljevi Meštrovićeve monumentalne skulpture biskupa Grgura Ninskog. U Splitu se brončani kip Grgura Ninskog, visok čak 8 metar, nalazi kod Zlatnih vrata Dioklecijanove palače. Ljudi vjeruju da dodirivanje njegovog palca donosi sreću! No, tko je bio Grgur Ninski? Ninski biskup iz 10. stoljeća, kojemu se pripisuje zalaganje za upotrebu
staroslavenskog jezika i glagoljice u liturgiji. Za Ivana Meštrovića bio je simbol borca za očuvanje narodnih prava, jezika i pisma.

Studija za spomenik Grguru Ninskom, 1927.

Ivan Meštrović je napravio spomenik Ruđeru Boškoviću, istaknutom dubrovačkom isusovcu iz 18. stoljeća, koji je doprinio različitim znanostima: matematici, astronomiji, geodeziji, fizici i filozofiji. Kip prikazuje Boškovića u sjedećem položaju. Prvotno je bio namijenjen za Boškovićevu poljanu u Dubrovniku. No, u konačnici, kip je postavljen 1956. u parku Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu. Drugi odljev brončanog kipa nalazi se ispred zvjezdarnice u Milanu, u kojem je Bošković jedno vrijeme živio, i preminuo.

Josip Juraj Strossmayer (1815.-1905.) bio je biskup koji je volio umjetnost i obrazovanje te je pomogao stvaranju mnogih škola i muzeja u Hrvatskoj. Poticao je razvoj znanosti i kulture te podržavao umjetnike i znanstvenike. Meštrović je izveo njegovu skulpturu, koja se nalazi ispred današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, za čije osnivanje je bio zaslužan Strossmayer. Prikazao ga je kao sjedeću figuru odjenutu u biskupsko ruho, s križem na prsima i zaogrnutog plaštem. Lijevi je dlan položio na lijevo koljeno, desnu ruku nalaktio na drugo koljeno, a dlan podigao izražajnom gestom.

08341327-27DF-4A9D-9AC9-E57D3D9EA049_edited.png
Skica za Ruđera Boškovića, 1937.-1940.
Skica za Strossmayera, 1924.

Sigurno ste čuli za Nikolu Teslu izumitelja i inženjera, poznatog po revolucionarnim doprinosima u području električne energije, elektromagnetizma i bežične komunikacije. No, jeste li znali da je Tesla bio Meštrovićev ljubitelj? U Chicagu je vidio Meštrovićeve konjaničke
skulpture Indijanaca i divio im se. Također je izrazio želju da ga Meštrović portretira: Radi našeg potomstva i slavenskog roda želim da poslije smrti ostane moja bista od čudotvorne ruke Meštrovića. Dok se Tesla divio Meštroviću, Meštrović je jednako tako poštovao Teslu te je u knjizi Uspomene na političke ljude i događaje o njemu napisao: On je bio neobično simpatičan čovjek, skroman u odnosima, s nekim sustezljivim ponosom i pomalo tragičnim izražajem u
licu, kao neki razočarani vitez.
Meštrović je oblikovao javnu skulpturu ovog izumitelja koja je prvotno bila postavljena u parku Instituta Ruđer Bošković, zajedno sa skulpturom Ruđera Boškovića. Meštrović ih je želio spojiti u spomenički pandan, jer je Tesla u mnogim aspektima svoga rada crpio inspiraciju iz lika i djela Ruđera Boškovića. Oba su razrađena kao sjedeće figure.  Spomenik Nikoli Tesli se od 2006. nalazi na križanju Tesline, Masarykove i Preradovićeve ulice u Zagrebu.

1F8D6AA0-8491-4E72-90A6-B0EF86AB8F04_edited.png
Nikola Tesla, 1951.

U studenom 1941. godine Meštrović je završio u ustaškom zatvoru u Savskoj ulici u Zagrebu,
gdje je trebao biti likvidiran. Pomilovanje je stiglo u posljednjem trenutku. Dok je bio u zatvoru,
ugljenom na papiru je napravio skice za skulpturu Joba. Neko vrijeme zadržan je u kućnom
pritvoru. Prilika za odlazak iz zemlje bio mu je poziv na izlaganje na Bijenalu u Veneciji. Nakon
izložbe odlazi u Rim i Švicarsku. Pet godina nakon nastanka crteža Joba, u Rimu izvodi istoimenu skulpturu. Job svjedoči umjetnikovoj fizičkoj i emocionalnoj boli, a nadahnut je proživljenim traumatičnim iskustvom. Izražava osobnu bol, ali i općenitu patnju čovječanstva.

Slika zaslona 2023-11-17 u 17.34_edited.png

Ivan Meštrović kao profesor i rektor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu doprinosi razvoju institucije, ali i studenata. Svoju profesorsku plaću davao je potrebitim studentima. Neki od studenata pomagali su mu pri radu, pa tako, primjerice, skulpturu Na odmoru (1933.) kleše Grga Antunac, naravno, po jasnim uputama i nadzorom Ivana Meštrovića.

Perzefona (1946.) je bila božica podzemlja u starogrčkoj mitologiji koju je oteo i odveo u podzemni svijet bog Had. Meštrović radi skulpturu Perzefone kako bi kroz njezin lik iskazao bolna proživljena iskustva tijekom ratnih godina. Prikazao ju je s uzdignutim rukama i glavom
usmjerenom prema nebu, u dramatičnom trenutku izražavanja želje za slobodom.

Figure evanđelista oblikovane su velikim i čistim volumenima, zatvorenim u čvrsti obris
polukružne niše crkve Presvetog Otkupitelja u Otavicama (Mauzolej obitelji Meštrović), u koju
su trebali biti smješteni. Meštrovićevo kasnije putovanje Egiptom pridonijelo je promjeni
oblikovnog rješenja, zbog čega su figure evanđelista oblikovane u plitkom reljefu. Sve je to
vidljivo na priloženim fotografijama. Kipar preuzima kompozicijsko rješenje staroegipatskih
reljefa: lice donosi u profilu, a ostatak tijela prikazuje frontalno, dok u ikonografskom smislu
primjenjuje tradicionalne zapadnokršćanske simbole prikazujući evanđeliste Marka, Ivana, Luku i Mateja s njihovim atributima: lavom, orlom, bikom i čovjekom.

Slika zaslona 2023-11-17 u 17.58.10.png
Evanđelist Ivan, 1929.
6419 (Copy).jpg
Evanđelist Ivan, 1931. (Otavice)
Slika zaslona 2023-11-17 u 17.58.36.png
Evanđelist Luka, 1929.
6417 (Copy).jpg
Evanđelist Luka, 1931. (Otavice)
Slika zaslona 2023-11-17 u 18.10_edited.png

Umjetniku je samo jedino do toga stalo da mislima i čuvstvima svojima podaje vidljivu formu. To on ne radi da ugađa ili tobože jer ga koji cilj ili namjera vodi, nego jedino iz neodoljiva unutarnja nagona, koji je opravdan kao ona neustezljiva potreba koja te tjera na smijeh, plač, pjevanje i viku.

Meštrović: O umjetnosti

Autoportret, 1930.
bottom of page